Glasnik Srca Isusova i Marijina

Poruka greške

Strict warning: Only variables should be passed by reference u Heart_preprocess_page() (linija 8 od /home1/isusovci/public_html/_domene_/gsim/sites/all/themes/Heart/template.php).

Uskrs 2014. - meditacija

maMa

 

Marija Magdalena

  Milost za milost: da vjerujem kako je uskrsnuli Gospodin kraj mene, hrabri me i tješi.

 Marija Magdalena je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob…

 Marija je zacijelo doživjela veliku milost od Isusa. Ona je zato posebno doživljavala njegovu muku i smrt. Stoga, još za mraka prvoga dana u tjednu, žuri na grob da bi sama još jednom u miru proživjela sve ono što joj je Isus učinio. Uspomene su snažne i svježe. Hoće ih još jednom posvijestiti. Želi sjesti pokraj groba zatvorena velikim kamenom koji je odvojio Isusa od svijeta živih. Marija je to znala, ali usprkos svemu nešto je tjera da ide na grob. Kao da ne želi i ne može vjerovati da je i Isus podložan zakonima smrti kojima su podložni svi drugi ljudi. Na grob je požuruje njezina ljubav prema Isusu, ljubav koja ne poznaje granice smrti i ne prihvaća prostornu niti vremensku odijeljenost od voljenoga bića. Koliko je Isusa voljela, vidi se iz njezinih suza i žalosti za njim. Svoju je bol jedino suzama i mogla pokazati.

  Kaže joj Isus: „Ženo, što plačeš?“ Koga tražiš“. Misleći da je to vrtlar Marija reče: Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti!“

 Unatoč svojoj žarkoj ljubavi prema Isus, Marija ga ne prepoznaje. Misli da je to vrtlar. Evanđelja svaki put naglašavaju tu činjenicu neprepoznavanja uskrsnulog Isusa. Premda je to isti Isus, on je ipak sasvim drukčiji. Zato ga učenici i drugi ne prepoznaju odmah. On može ući u naš prostor i vrijeme, ali više ne podliježe njihovim zakonitostima. On živi životom nad kojim smrt više nema nikakve moći. To je isti Isus, ali temeljito preoblikovan, toliko da ga ni njegovi najbolji prijatelji ne prepoznaju.

 Marija je shrvana od žalosti zbog njegove smrti. Ona još uvijek duboko proživljava sve ono što se dogodilo prije tri dana na Veliki petak.

 Gospodine, bol nas koji put zna blokirati i gotovo okameniti u našim stajalištima. Od suza ništa ne vidimo i od svojih jecaja ništa ne čujemo. I ti nam se doimaš kao običan čovjek koji nam ne može više pomoći, koji čak ne suosjeća s našom patnjom. Daj, da vjerujemo da si ti tu pokraj nas kao što si bio kraj Marije. Iako te ne prepoznajemo, da vjerujemo u tvoju prisutnost. Kao što si prvi progovorio Mariji, progovori tako i nama. Ti uvijek prvi imaš inicijativu; pomozi da je znam prepoznati i prihvatiti. Da znam svjedočiti i drugima donositi radost uskrsnulog Gospodina.

Ti si Mariji rekao: „Idi mojoj braći i javi im!“ Mogu li i ja reći za sebe: „Vidio sam Gospodina! Pomozi mi da te vidim i doživim u svome srcu, u Euharistiji, u životnim događajima, u najmanjima i najsiromašnijima. Nakon svega što sam učinio i kako sam postupao prema tebi, Gospodine, učini da te vidim i susretnem u ovome Uskrsu. Izvuci me iz mojih tromosti i probudi iz moje uspavanosti. Samo ti možeš mi vratiti radost života i vjeru u uskrsnu pobjedu.

 

 P. Mirko NIKOLIĆ, DI