Glasnik Srca Isusova i Marijina

Poruka greške

Strict warning: Only variables should be passed by reference u Heart_preprocess_page() (linija 8 od /home1/isusovci/public_html/_domene_/gsim/sites/all/themes/Heart/template.php).

Studeni 2015

stu015 

Svjetlo dobrote – svjetlo obitelji

 Spajanjem naslova najvećeg teksta, ujedno i svjedočanstva u ovome broju, i urednikova uvodnika dobili smo sintagmu koja bi također mogla biti i obrnuta „svjetlo obitelji – svjetlo dobrote“. Naime, sve što dobroga uspijemo ostvariti, podijeliti s drugima i osmisliti si život naučili smo i stekli u obitelji. Kako se pak zlo umiješalo u skladnu obitelj iz Viteza u vrijeme Drugoga svjetskog rata i kakve je sve posljedice ostavilo te što ih je održalo da bi preživjeli, može se pročitati u potresnom svjedočanstvu o djetinjstvu male Marije...

  Urednikov uvodnik

  Svjetlo iz obitelji. Zajedno s problemom izbjeglica kao i molitva za uspjeh Sinode o obitelji, koja je u međuvremenu završila, pater urednik promišlja o uspjesima zapadne uljudbe, ali i zastranjenjima.

 

 Pisma

  Svjetionik duša. Svjedočanstvo bolesnog i ranjenog čovjeka koji je našao spas ne samo za tijelo nego i za dušu te se tako rodio na novi život, svjedočanstvo je o životu sestara Majke Terezije u Zagrebu.

 

 Nedjeljni susret

 Ustrajnost u pozivu. Pater Dalibor Renić piše nam o pozivu bilo duhovnom bilo bračnom koji zahtijeva ne samo od pojedinaca nego i od društva, zajednice, okoline da podrži i ohrabri odluku koja je naišla na probleme.

  

Svjetla iz prošlosti za budućnost

 Čovjek je stvoren i kao biće uvijek novih izbora. U predizborno vrijeme dobro je prisjetiti se pojedinosti iz hrvatske povijesti kada je narod sukladno zbivanjima u njihovoj okolini birao sebi vladare ili se priklanjao savezništvima. Tako se doznaje da su ondašnji predstavnici naroda g. 879. birali kneza Branimira za vladara, a zbacili Zdeslava koji se okretao prema istoku. Branimir je pak težio za samostalnom politikom kako bi se vratio bliskim odnosima sa Svetom stolicom koji su bili narušeni do njegove vladavine.

  

Isus Krist – uvijek

  Crkva i moderne izbjeglice. Pater Antun Volenik u razmišljanjima nad migracijskom krizom spomenuo je nekadašnjeg visokog dužnosnika u UN-u i vrhunskog stručnjaka za bankarski sektor na svjetskoj razini, a ove ga je godine papa Franjo pozvao da u skupini kardinala i laika bude predsjednik Međunarodne katoličke komisije za migracije. Dakle, g. Peter Sutherland vrhunski ekonomist na volonterskom mjestu za služenje ljudima koji su ugroženi na bilo koje načine.

  

Posvećeni život

  Svjetlo dobrote iznad tame zloće. Tekst koji smo najavili u uvodu svjedočanstvo je časne sestre Marije Asumpte Strukar, redovnice iz Družbe Naše Gospe, čiji je životni put potpuno obasjan svemogućom snagom dobra koje se uz Božju pomoć bori i pobjeđuje pred snagama zla. Da, u toj borbi stradavaju najbliži iz ljubavi za slabe i ostavljene.

  

Tko je moj bližnji

  Zli dukati. Andrea Ćakić u ovome broju nam donosi primjer jedne bezimene obitelji čiji su korijeni duboko uronjeni u tjeskobnu brigu za materijalno stoga se i naraštaji osoba bore s opakim utjecajem skrbi o ovozemaljskom kojeg je u budućnosti teško raskinuti.

  

Prigodno razmišljanje

 Izgubljeni u zemlji znanja? Pouzdajući se samo u svoje ograničeno znanje na putu smo u područje ropstva jer nismo spremni priznati si da sve domete znanja nismo u stanju sagledati. Znanje i sloboda moraju hodati ruku pod ruku – jedno pokazujući put, a drugo cilj. Pater Nikola Stanković tako vidi Hrvatsku kao zemlju znanja.

  

Nakane Apostolata molitve nalaze se u pretincu za Nakane

  Svetac mjeseca

  Sv. Kolumban, opat – slavi se 23. studenoga

  Božja zamisao o Čovjeku – misli književnika Božidara Prosenjaka

  

Očima psihologa

  Udahni – predahni – izdahni! P. Mijo Nikić tumači kako su segmenti onoga što čini život raspoređeni u ove tri etape, s time da „predahni“ ne znači samo prazni odmor nego promišljenje što sam i gdje sam te kamo idem. Uvijek imamo prigodnu prije zadnjeg izdaha promijeniti svoj pogled prema vječnosti, pokajavši se za sve loše što smo učinili, a dobro propustili.

  

Skice jednog svećenika

  Oboreni jablanovi. Različiti ljudi doživljavaju život i druge oko sebe na sebi svojstven način. Ima tako osoba koje sve svoje misli i težnje usmjere ka cilju ostvarenja nekih ideja ili čak ideologija ne obazirući se na učinke koje nanose svojim bližnjima uvjereni da se svijet mjeri po njihovoj spoznaji. Žalosna je životna priča koju nam je iz svoje bilježnice izabrao p. Tonči.

  

Pedagoški poticaji

  Položaj i uspjeh siromašne djece u školi. Profesorica Vesna Bilić zatečena lošim financijskim položajem mnogih učenika u Hrvatskoj, a tako i njihovih nastavnika i učitelja želi nam posvijestiti koliko materijalni izostanak potpore učeniku može naškoditi i njegovom usvajanju znanja i njegovoj prihvaćenosti u razredu među svojim vršnjacima

  

U viru života

  Isus na izborima. Dok smo na početku Glasnika čitali o izborima kroz hrvatsku povijest, ovdje nam je dr. Lončarević podastro nekoliko elemenata nad kojima se možemo zamisliti u novijoj hrvatskoj povijesti i stvarnosti.

  

Časni sluga Božji Petar Barbarić

 Svjedočanstvo p. Petra Perice u procesu beatifikacije. Kao suvremenik sluge Božjega, tekstopisac pjesama Do nebesa i Rajska djevo, važan je za potpuni pregled života sluge Božjega.

  

Pjesma

  Vukovar istini pripada – Branka Mlinar. U spomen na žrtvu koju su dali branitelji i građani Vukovara u Domovinskom ratu sjećamo se i molimo Srce Isusovo da njihova žrtva za Hrvatsku nikada ne bude izgubljena.

  

Misije

 Svjedočanstvo mladih. Sestre Mirjam i Augustina iz grada Taganroda u Rusiji poslali su nam svoje lijepe uspjehe u katehizaciji mladih u maloj katoličkoj župi. Ne samo tekst nego i fotografije koje nam šalju svjedočanstvo su plodnog apostolata daleko od svoje domovine.

  

Hrvatske planine i visovi

  Vugrovec. Istočni obronci Medvednice, već smo ustanovili, bogati su sakralnim objektima. Ovaj put riječ je o starome zaselku Vugrovcu kojim osim župne crkve ima i grobljansku kapelu sv. Mihalja iz 13. st. koju donosimo na zadnjoj stranici omota.

 Kalendar za 2016., dar Glasnika nalazi se umetnut u ovaj novi broj

 

Donosimo cijeli članak prof. vladimira Lončarevića

Isus na izborima

 

 Još su stari Grci, točnije Atenjani, govorili da je čovjek „zoon politikon“ – politička životinja, odnosno društveno biće. Političkih sustava ima i bilo je svakojakih, ali se danas nekako ustalilo uvjerenje da je demokracija, koju su rečeni Atenjani bili prilično usavršili, ipak najbolji.

 

Ako je vjerovati bizantskim povjesničarima koji su zabilježili prve dodire s Hrvatima, i mi smo od starine živjeli u demokraciji i birali svoje starješine. Uspostavom kraljevstva demokratski je duh u politici, iako sužen na određene staleže svećenstva i plemstva, bio sačuvan u ustanovi Hrvatskoga sabora. Čak i u diktaturama XX. stoljeća, koje smo trpjeli, tadašnji vladari imali su potrebu dopustiti neki oblik demokratskih struktura ne bi li se bar sačuvao privid demokracije. Potreba za demokracijom u duši je hrvatskoga naroda međutim uvijek živjela, da bi snažno oživjela potkraj osamdesetih godina, pa je 1990. oduševljeno dočekana.

 

 Pilatov poučak

 

 Kako stojimo s demokracijom sada, nakon četvrt stoljeća iskustva s njome? Čini se da smo pomalo zasićeni njome. Ne toliko da bismo se odrekli biračkoga prava, koliko jer nam se čini da se naš politički život vrti u krugu po onoj narodnoj „sjaši Kurta da uzjaši Murta“.

 

Primjećujem da je kod katolika ta razočaranost političkim životom nekako još izraženija. Znam svoje sugovornike upitati: „Dobro, ako si nezadovoljan stanjem, zašto se ne uključiš i ne pokušaš promijeniti stvari?“ Redovit je dogovor: „Ne želim se baviti politikom!“ Mnogima je pritom argument za političku apstinenciju činjenica da se Isus nije bavio politikom. Drugim riječima, što dalje od politike da se njome ne uprljam.

 

Isus se, istina, nije bavio politikom kao poslanjem. Kad su ga htjeli zakraljiti, umaknuo je gomili jer njegovo kraljevstvo nije bilo od ovoga svijeta. No On ipak ničim nije nijekao zemaljska kraljevstva, što je neizravno iskazao kada je predstavniku tadašnjega najsnažnijeg kraljevstva – Rimskoga Carstva – nastojao objasniti narav svojega poslanja. Pilat je možda istinu i naslutio – znao je naime da su Isusa židovski vjerski i politički vođe „iz zavisiti“ predali njemu – ali njemu je ipak više bilo do trenutne pozicije moći nego do vječne istine koju je čuo iz Isusovih usta, pa ga je osudio i „oprao ruke“. Ipak, i takav kakav je bio, Pilat je ušao u kršćansko vjerovanje kao svjedok povijesnoga vremena Isusova raspeća i politike koja ga je osudila radi našega spasenja.

 

Isus se dakle politikom nije bavio kao političar ni politički arbitar, ali je dopustio da se politika bavi njime kako bi se, po svom pravom poslanju, njome u osobi Poncija Pilata poslužio da spasi grijehom pala čovjeka od vječne smrti i otvori mu vrata vječnoga života u okrilju ljubavi Svetoga Trojstva. Na sličan način Bog rabi politiku kroza svu povijest – ona je sredstvo izgradnje Kraljevstva nebeskog. U tome smislu imao je pravo Sveti Pavao kada je rekao da je svaka vlast od Boga, što je mnogim kršćanima i sada nerazumljivo. To ne znači da Bog odobrava sve postupke zemaljskih vlasti ili da ih postavlja. To samo znači da nijedna zemaljska vlast, bila bolja ili gora, ne može izmaknuti tomu da na ovaj ili onaj način bude pedagoškim sredstvom podsjećanja ljudi da im konačni cilj nije zemaljsko nego nebesko kraljevstvo.

 

 Božje i(li) carevo?

 

 Kršćanin dakle ne može izmaknuti politici ako bi i htio. Prezirati politiku ne bi stoga trebalo biti svojstveno kršćaninu. U očima svjesna i savjesna kršćanina politika uvijek mora biti prostor i sredstvo općega dobra. Dužnost je stoga kršćanina, ima li dara za političko zvanje, „baviti se politikom“. Velika je zabluda misliti da je političar po definiciji korumpiran čovjek. On to nije niti mora biti ništa više ni manje nego npr. trgovac, mehaničar, liječnik, sudac, lugar… Ako pak nema političkoga dara, kršćanin koji živi u demokratskom društvu dužan je biti aktivan na drugi način: birati svoje zastupnike u političkim tijelima. Ljudi inače vrlo rado nešto i nekoga biraju kad im se god pruži prilika jer time izražavaju svoju potrebu za slobodom. Teško je stoga shvatiti onoga tko apstinira od tog prava kad je u pitanju opće dobro. Dati Bogu Božje, a caru carevo ne znači da su Božje i zemaljsko kraljevstvo u suprotnosti, nego samo to da čovjek treba paziti da mu zemaljsko obzorje života ne zastre pogled u Nebo. Budući da je kršćanin Kristovom riječi „ljubite jedni druge…“ obvezan biti odgovoran za svoje bližnje, time je obvezan i ljubiti zajednicu u kojoj živi, pa se neopravdan izostanak s birališta u demokratskim izborima (ne naravno, dirigiranim, kakve smo, stariji se sjećaju, imali u socijalizmu) može držati grijehom propusta: nismo učinili ono što smo bili dužni učiniti.

 

 Kriterij(i) izbora

 Budući da je u nas u jeku predizborna kampanja, ova nam polazišta mogu pomoći u odluci da svakako izađemo na izbore. Drugo je sada pitanje: za koga glasovati? Imam li u tome nekih mjerila kao pomoć?

 

Važno je prije svega prepoznati svjetonazor političkih vođa i kandidata: što naučavaju, kojim idejama i idealima (jer svi smo u duši idealisti pravih ili krivih ciljeva) pridobivaju svoje glasače, kojim sredstvima se služe u svom političkom radu, jesu li koncilijantni ili isključivi, lažljivi ili istinoljubivi, domoljubivi ili koristoljubivi, ozbiljni ili površni, razumiju li svoj narod i što čine za nj. Jednako je važno dobro promisliti hoćemo li svoj glas korisno uporabiti ili ćemo ga „baciti u bunar“. Metoda, naime, po kojoj se računaju mandati zastupnika u Hrvatski sabor preferira stranke, odnosno koalicije koje dobiju najviše glasova. Tako se čovjeku može dogoditi da, ako da glas listi koja nije prešla prag, zapravo glasuje i za onoga za koga nikada ne bi glasovao.

 

Ipak, vjerniku katoliku bit će najvažniji kriterij kako se političari odnose prema Bogu, Crkvi, vjeri, hrvatskom narodu i domovini; podupru li obitelj, brak, naravno roditeljstvo, život od začeća do naravne smrti ili pak podržavaju abortus, kojekakve veze i sl.

 

Više od svega važno je dakle slušati vlastitu savjest, pod pretpostavkom da je kršćanski formirana. Ako nije, treba je formirati tako što ćemo se informirati o ponudi na političkom tržištu i potražiti savjet upućenijih vjernika ili duhovnika.

 

Istina je, demokracija ima mnogo nedostataka i mnogo kritičara, ali ne bi je trebalo podcjenjivati jer time, naposljetku, podcjenjujemo sebe. Kakav god bio izborni zakon i kakvi nam se god programi nudili, treba cijeniti dar slobode i mogućnost da politički izrazimo svoje kršćansko uvjerenje. Ne biramo idealne ljude, nego one koji najviše izražavaju kršćanski idealizam. Stoga kršćanin na izbore ne ide sam, nego s Isusom jer u srcu nosi Njegovo svjedočanstvo ljubavi za čovjeka. I obratno! Iako, doduše ne možemo znati za koga bi Isus glasovao da je danas među nama, sa svakim od nas On izlazi na izbore. Nemojmo ga stoga ni u kojem smislu ostaviti kod kuće.  

 

Dr. sc. Vladimir LONČAREVIĆ