Glasnik Srca Isusova i Marijina

Poruka greške

Strict warning: Only variables should be passed by reference u Heart_preprocess_page() (linija 8 od /home1/isusovci/public_html/_domene_/gsim/sites/all/themes/Heart/template.php).

Uz blagdan sv. Ignacija Loyolskog

ignacije Izreke sv. Ignacija

Trideset godina nisam propustio nijedan pothvat koji sam odlučio u određeno  vrijeme izvesti za Gospodina bez obzira na kišu, vjetar ili koju drugu vremensku nepogodu.

Izgovaranja našega tijela neka nam vazda budu sumnjiva, tijelo naime običava bježati od napora, jer da je tobože slabo.

Primanje svete pričesti često i uz doličnu pripravu pomaže čovjeku da ne upadne u grijeh.

Veoma je korisno za napredak, ako imaš prijatelja, koji te smije upozoriti na tvoje pogrješke.

Učenik mora biti uvjeren da najviše što može učiniti da bi se svidio Bogu, jest to da uči.

Kratki životopis

Ignacije Loyolski rođen je godinu dana prije otkrića Amerike, g. 1491., u malom baskijskom dvorcu Loyola kao trinaesto i najmlađe dijete. Kao mladić odijevao se elegantno, udvarao djevojkama, bio je ponosan i rastrošan, vješto je rukovao oružjem i mislio na karijeru.

lojolaKad je kao hrabar časnik organizirao obranu tvrđave Pamplone, koju su opsjedali Francuzi, jedno zrno od starinskog većeg ili manjeg topa zahvatilo je noge mladom vojniku jednu slomivši, a drugu teško ranivši. Inigo je bio izbačen iz borbe, a njegov je pad značio i kraj otpora. Prvu pomoć pružili su mu sami Francuzi i dopustili da ga prenesu u njegov dvorac u Loyolu. Prikovan uz krevet, u nedostatku drugog štiva, dao se na čitanje dviju starih knjiga: Život Isusov i Legende o svecima. Kad je koliko toliko oporavio i ustao iz kreveta, trajno šepajući časnik postao je Isusov vojnik. Kod Majke Božje na Montserratu, prije blagdana Navještenja, obavio je životnu ispovijed koja je trajala tri dana. Uoči blagdana Gospina Navještenja potražio je nekog siromaha i darovao mu je svoje raskošno odijelo, a sam je obukao hodočasničku haljinu koju je dao skrojiti od gruboga platna. Probdio je noć do nogu „Crne“ Djevice, dijelom stojeći, a dijelom klečeći i podno Gospina lika ostavio je svoju vitešku opremu i oružje.

Svijet je tada bio pravo bojište ideja. U njegovo doba otkrivaju se novi svjetovi, žive Luther, Kalvin, kralj Henrik VIII., Tima Mor, Terezija Avilska, Michelangelo oslikava Sikstinsku kapelu, rađaju se najveća umjetnička djela u povijesti čovječanstva. Ignacije će postati umjetnik u oblikovanju novoga života Crkve. Povukao se u Manresu gdje proživljava bogato duhovno iskustvo koje je poslije sažeo u knjizi Duhovne vježbe, djelu koje iznutra oblikuje Isusove „vojnike“, koje je – kako reče sv. Franjo Saleški – obratilo više osoba nego je u njemu slova. Ignacijevo životno geslo glasi: Sve na veću slavu Božju.

S 33 godine počinje studirati u Parizu, gdje okuplja šestoricu studenata, prijatelja s kojima 1540. osniva Družbu Isusovu, isusovce kako ih narod jednostavno zove. Glavni program im je: temeljit studij, odgoj mladeži, misijska djelatnost u novootkrivenim dalekim zemljama. S izvanrednim darom za organizaciju, Ignacije je postao prvi general Družbe Isusove.

Bio je uvijek blag i nasmiješen, ali bez iznimke je tražio disciplinu, neporočan život, ispravan nauk i apsolutnu poslušnost Crkvi i papi. Bio je malena rasta. Pri hodanju je ponešto hramao. Imao je okruglo, puno lice, istaknute jagodične kosti i kratku bradu. Izgled lica mu je bio vedar. Čelo mu je bilo široko i visoko te prelazilo u ćelavost. Oči su mu bile duboke s prijateljskim i prodornim pogledom. Imao je profinjene osjećaje. Volio je glazbu, cvijeće, zvjezdano nebo i imao je jako lijep rukopis. U svakom je trenutku i u svakoj stvari mogao prepoznati prisutna Boga.

Posjedovao je duboko poznavanje čovjeka. U svim pothvatima pokazivao je upornost i žilavost. Kad je nešto poduzeo na slavu Božju i na dobro ljudi, on je to do kraja ostvario. Jedna od glavnih vlastitosti bila mu je razboritost. Predviđao je sve mogućnosti i prilagođavao je sredstva ciljevima. Uzdao se u Boga, a radio kao da sve o njemu ovisi. Stalno je primjenjivao svoje "rasuđivanje duhova" da bi upoznao Božju volju. Sav ideal mu je bio u tom da Krista nasljeduje, da služi njemu i njegovoj Crkvi. Njegova mistika je bila mistika služenja za spasenje ljudi.

Umro je u Rimu 1556. ponavljajući: Ay, Dios! (O Bože!) Papa Grgur XV. proglasio ga je svetim 1622.

Meditacija

Mladost Ignacija iz Loyole

Do svoje dvadesetšeste godine bio je sav u ispraznostima svijeta. Vježbe s oružjem bile su mu glavna zabava, u velikoj i taštoj želji da stekne slavu...

Za vrijeme borbe kako on pade, ostali se iz utvrde odmah predadoše Francuzima...

Liječnici više nisu imali gotovo nikakve nade u njegovo ozdravljenje. Kad je došao blagdan sv. Ivana, savjetovali su mu da se ispovjedi, što on i učini. U predvečerje blagdana Sv. Petra i Pavla primi sakramente umirućih. Liječnici su rekli: ako se do ponoći ne popravi stanje, s njime je gotovo. Taj bolesnik je prema Sv. Petru bio inače posebno pobožan, pa se Našem Gospodinu svidjelo da se baš tu ponoć počeo bolje osjećati. (Autobiografija, 1)

Ignacije sada kao odrasla osoba gleda unatrag: zvijezde su obasjavale njegov put. Svoju povijest pripovijeda diktirajući jednom od svojih prijatelja. To je tajna koju on hoće podijeliti u intimnosti; ali ta povjeravanja će također sijati pitanja u srcima ljudi.

Kad govori o svojoj mladosti, Ignacije se predstavlja kao ratnik koji je tašt i ponosan na sebe. On je kao i ostali: jedan između mnogih ljudi svog vremena, onih koje nosi struja ideja i svijeta: pun želje za uspjehom, hrabar je, poduzetan ali nerazborit. Za vrijeme jedne bitke, on se nameće svom vojnom zapovjedniku da se opru neprijatelju. Kapetan odlučuje da stavi na kocku svoj život i živote svojih drugova zajedno s Ignacijem. Oni započinju borbu, brane se, ali Ignacije pada ranjen. Jedna mu je noga potpuno smrvljena; u tom trenutku drugi se predaju i Francuzi osvajaju utvrdu; ali poštivaju ranjenika; prenose ga u njegovu obiteljsku kući: više od 100 km na nosilima: bolovi, rana, krv, smrt. Sve to, a zašto? To je prvi zastoj na njegovu putu.

Nepokretan u svojoj kući, teško pogođen, Ignacije čeka krajnji ishod. Liječnici nemaju više nade. Prima sakramente umirućih. Ali na dan Sv. Petra i Sv. Pavla, nenadano se njegovo zdravlje poboljšava: na veliko čuđenje liječnika... Ignacije počinje polako dobivati snagu.

Bog mu je došao u susret preko tih događaja. Tamo gdje je očekivao nagradu, novac, čast, priznanje, našao je poraz, bolest i sramotu!

Na raskrižju njegova života: Isus ga čeka.

 Pitanja za tvoj život

1. Na koji je način Bog k tebi osobno došao u susret? Kakva su tvoja iskustva u susretu s Bogom?

2. Kako nastojiš da u tebi raste tvoja osobnost (inteligencija, volja, moralna savjest, sloboda)? Koja sredstva smatraš najboljima u tome?

3. Imaš li prijatelje s kojima možeš porazgovarati u presudnim trenutcima svoga života?

4. Znaš li prihvatiti neuspjehe u svom životu s dostojanstvom i ne prepuštajući se očaju?

5. Koje kvalitete posjeduješ za izgradnju boljeg svijeta? Jesi li spontan? Vođa? Suprotstavljaš li se ponašanju mase? Poštivaš li druge? Jesi li razborit u svojim postupcima?

6. Jesi li svjestan da iznad ljudske znanosti i diploma postoji Božja mudrost?

Zapamti

Svatko neka, naime, pamti da će u svim duhovnim stvarima toliko napredovati koliko se bude odrekao ljubavi prema samome sebi, svoje vlastite volje i koristi. (DV 189).

Razmatranje uz pomoć Božje Riječi

Marko 8, 31-37:

... jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!...  Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe... Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga…

Molitva sv. Ignacija: Suscipe

 Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta.