Glasnik Srca Isusova i Marijina

Poruka greške

Strict warning: Only variables should be passed by reference u Heart_preprocess_page() (linija 8 od /home1/isusovci/public_html/_domene_/gsim/sites/all/themes/Heart/template.php).

Kratki povijesni prikaz Glasnika

Pregled povijesti urednika Glasnika SIMOve godine slavimo 120. godišnjicu časopisa Glasnik Srca Isusova i Marijina. Od početka se nije tako zvao. Njegovo prvo ime bilo je Glasnik Presvetog Srca Isusova. Osnovao ga je 1892. godine sarajevski nadbiskup, danas Božji sluga, dr. Josip Stadler. To je vjerojatno najstariji vjerski časopis koji, uz prekid od 1945. do 1963., još uvijek kod nas izlazi.

Kako je Glasnik počeo izlaziti zapisao je njegov prvi urednik i župnik novoosnovane župe u Sarajevskom Polju, danas Stupu, vlč. František Venhuda u knjizi: Uspomene sarajevsko – poljskog župnika. Zapisao je:

U kolovozu godine 1891. dovezao se na Stup k nama naš nadbiskup, (Josip Stadler op. M. N.) da pogleda šta smo sve uradili (…)

Pred župom, na cijelom prostoru, skupljen je sav kamen za gradnju crkve. Nadbiskup se smiješio. Srce mu je bilo prepuno radosti. Da je zadovoljan, vidjelo se iz njegovih riječi: „Lijepo i svrhovito ste to uradili. Takove provincijske župe dosad u Bosni nema!“

„Sada ćemo složiti daljni program rada. – Ljetos ćemo postaviti samo temelje crkve, da se preko zime dobro slegnu. Dotle će zanatlije napraviti prozore i sve ostalo što treba, da se u proljeće može nesmetano nastaviti gradnja.“

Nadbiskup me pogledao u oči i rekao: „Sad čujte što vam stavljam na srce! Župnik kraj svih briga za svagdanji kruh ne smije zaboraviti ni duhovne potrebe kako svojih župljana, tako i cijeloga naroda. Naša je stolna crkva posvećena presvetom Srcu Isusovu, a time je ujedno i cijela Bosna i Hercegovina njemu posvećena. No dosad nemamo časopis, koji bi širio njegovo štovanje i zagrijao srca vjernika da zavole božansko Srce. Zato ćemo početi izdavati časopis „Glasnik Srca Isusova“, a vama, dragi Franjo, povjeravam njegovu uređivanje. Šta kažete na to, velečasni?“

„Posla se ne odričem, ta radi toga sam i došao u Bosnu da pomognem koliko mogu. Ne bojim se administracije, ali se bojim da moje znanje, is­kustvo i snage neće biti dovoljne", odgovorio sam iskreno i pošteno.

"Kad gospodin Bog pomaže, onda sve ide dobro. Zato se ništa ne boj­te! Usrdno molite Duha Svetoga za pomoć. Dobru molitvu Bog ne odbi­ja! Mi ćemo vam također pomagati. Pa onda s voljom na taj posao! Na­pravite potrebne priprave, da već na Novu godinu bude prvi broj "Gla­snika" u rukama čitatelja!"

"Pokušat ću, preuzvišeni, ali ne znam da li ću to uspjeti." Pristao sam kao u polusvijesti, jer su mi se u glavi pretakale tolike misli, da mi se od toga mutilo.

Lako se kaže: Napravite potrebne pripreme.

"Gdje tiskati? U Sarajevu, u Zagrebu ili gdje drugdje? Sjetio sam se da u Brnu već nekoliko godina izlazi časopis: "Škola božanskog Srca Gos­podnjeg". Odmah sam odlučio pisati benediktincima u Brno, jer oni imaju tiskaru. Rezultat je bio dobar: kratkim dopisivanjem i dogovara­njem pogodili smo se za cijenu. Uprava nam je odobrila vrlo niske cijene i još nam je ponudila drugu prednost, da će nam, naime, dati na raspola­ganje prikladne slike, kojih imaju mnogo. Za svaki će nam broj dati bes­platno po dvije. To smo, naravno, vrlo rado i zahvalno prihvatili (…).

Više se nisam bojao. S voljom sam se prihvato posla. Ubrzo smo nakon toga uredili članke za prvi broj.

Skroman je bio početak „glasnika“, ali s Božjom pomoći „Glasnik“ se održao i napredovao. Nakon dvije gtodine izlaženja tiskao se najprije u Sarajevu, a zatim u Zagrebu. Tu su ga preuzeli oci isusovci, gdje i danas izlazi (g. 1933). Ljetos se navršilo četrdeseto godište.“

Tako je zapisao prvi Glasnikov urednik. I doista sljedeće godine, 1892. izišao je prvi broj Glasnika koji uz jedan prekid (1945.-1963.) sve do danas izlazi. Prve dvije godine uređivali su ga svećenici Sarajevske nadbiskupije Franjo Venhuda (1892.) i Matija Pajić (1893.). Sljedeće godine uređivanje Glasnika preuzimaju isusovci u Travniku (do 1896.) i u Sarajevu (do 1905.). Prvi isusovci urednici bili su: p. Josip Celinšćak, Travnik – urednik od 1894. do 1901. P. J. Celinščak je bio profesor hrvatskog jezika u Travniku, u gimnaziji koju s vodili isusovci. On je dobro znao koliko su dobra učinili takvi časopisi u drugim zemljama koji su već bili pokrenuti i posvećeni Srcu Isusovu. Prije negoli je Glasnik osnovan, on je o tome pregovarao s p. Provincijalom, koji je tada bio u Beču. Nakon njega slijedi p. Kamilo Zabeo, Travnik i Zagreb – urednik od 1902. do 1912. Prenio je uredništvo u Zagreb 1905. u novosagrađenu rezidenciju Družbe Isusove, uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici.

Sudbina Glasnika usko je vezana s vremenom u kojem je izlazio. Počelo je uz teškoće, mijenjala se tiskara (Brno, Sarajevo, Ljubljana, Zagreb). Razni urednici u to vrijeme upućivali su biskupima hrvatskog jezičnog područja molbe da Glasnik preporuče svojim svećenicima i vjernicima, što su oni velikodušno i činili. Tada je vjerski tisak bio siromašan. To je zacijelo pridonijelo da se Glasnik raširio po svim biskupijama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini, pa i u prekomorskim zemljama gdje je bilo Hrvata. Za svoju 25. obljetnicu godine 1916. Glasnik je dosegao nakladu od 45 tisuća primjeraka (prvi broj je tiskan u 900 primjeraka). Već je g. 1915. naslovna strana tiskana u boji.

Od godine 1905. do 1946. uz Glasnik izlazi i kalendar pod naslovom Kalendar Srca Isusova i Marijina. Uz Glasnik je niklo i nekoliko drugih časopisa. Časopis je naime kroz niz godina u posebnoj rubrici donosio vijesti iz misija. Ta se rubrika g. 1926. osamostalila u časopis Katoličke misije, koji je osobito pratio djelovanje hrvatskih i slovenskih misionara u Indiji, ali je donosio i vijesti iz drugih misijskih krajeva. Časopis Katoličke misije trajao je 20 godina, do g. 1945, a dolaskom nove vlasti ugasio se zajedno s Glasnikom. Slično se i Glasnikova rubrika o Marijinim kongregacijama pretvorila u časopis Vjesnik Marijinih kongregacija. Časopis je izlazio 15 godina: od g. 1925. do 1941.

Godine 1922. Glasnik dobiva vlastitu tiskaru u kojoj su se tiskale i mnoge knjige sve do kraja Drugog svjetskog rata kad je tiskara bila zaplijenjena i poslana u Podgoricu (Titograd) gdje se u njoj tiskao dnevni list Budućnost. Naklada se pred Drugi svjetski rat popela na 65 tisuća primjeraka.

Posljednji broj Glasnika Srca Isusova g. 1945. nosi naslov Glasnik Srca Isusova i Marijina. Pod tim se naslovom pojavio ponovno g. 1963. i nosi ga još i danas. Zadnji njegov urednik prije zabrane bio je p. Stjepan Dragičević koji je 1945. tiskao sedmobroj, 6-12. A prvi urednik nakon Drugog svjetskog rata bio je p. Franjo Šipušić koji je počeo uređivati Glasnik od 1963. godine.

I Domovinski rat, treći u životu Glasnika, ostavio je ratne posljedice. Do pred sam rat naklada je bila preko 40 tisuća primjeraka, a s ratom je više nego prepolovljena. U tom je ratu otpao velik broj čitatelja u Bosni i Hercegovini, u Srbiji i Crnoj Gori, kao i mnogi u samoj Hrvatskoj, koji su morali napustiti svoje domove pa i naviku praćenja vjerskog tiska.

Svrha je Glasnika bila širiti štovanje Srca Isusova. Zato se u njem moglo naći tekstova o sv. Margareti Mariji Alacoque, o pobožnosti prvih petaka, o blagdanu Srca Isusova, o gradnji crkava u čast Srcu Isusovu. Tako je g. 1901. Glasnik navijestio i gradnju svetišta Srca Isusova u Zagrebu, a kasnije obavještavao o proslavama blagdana Srca Isusova u svetištu. Glasnik je od početka i glasilo Apostolata molitve. U njemu možemo pratiti nakane koje sveti Otac preporučivao za molitvu cijeloj Crkvi, osobito članovima Apostolata molitve. Tim nakanama dodana je i nakana koju preporučuju biskupi Hrvatske da se na nju moli.

Glasnik je godine 2003. prešao na tisak u boji, a g. 2004. napravili smo neke zahvate u dizajnu što i nadalje nastojimo činiti. Glavni urednik je p. Mirko Nikolić. Trenutačno Glasnik ima sljedeće osnovne rubrike: Obećanja Srca Isusova, Nakane Apostolata molitve, Svjetla iz prošlosti za budućnost, Prigodno razmišljanje, Teološko-duhovna meditacija o Isusu Kristu, Svjedočanstva, Tko je moj bližnji?, Duhovna zvanja, Očima psihologa, Naša nas savjest pita, Za vas pišu pedijatri, Misijska rubrika, U viru života, Glasnikova priča ili Skice jednog svećenika, Pedagoški poticaji, Zahvale i uslišanja, Zaštitnik u mjesecu, Izlog-knjige-poruke, Hrvatske planine i visovi. Uz ove redovite rubrike ima i drugih koje prate događanja u mjesnoj i općoj Crkvi, te one u kojima se piše o kandidatima za čast oltara kao što su p. Ante Gabrić i Petar Barbarić. Glasnik objavljuje povremeno „Dodatke“ u kojima se obrađuju pojedine teme vezane uz ljeto ili snažnija liturgijska vremena kao što su došašće i pashalni misterij. Tu si i izvješća s povremenih posjeta Hodočasnika, glavnog urednika pojedinim župama. Glavni cilj mu ostaje približiti čitatelja u naše vrijeme osobi Isusa Krista. Glasnik je „duhovni pratitelj“ koji svoje čitatelje prati na njihovu životnom putu i u njihovim svakodnevnim problemima. Pomaže im kako bi se hrabro uočili sa stvarnošću svijeta i Crkve i pri tom računati na Boga, na utjelovljenog Boga s probodenim Srcem i koji ima Srca za naše vrijeme i svakoga pojedinačno.

Svi glasnikovi urednici i tiskare

  1. Vlč. František Venhuda, župnik u Sarajevskom polju, prvi urednik 1892. Glasnik tiskan u benediktinskoj tiskari u Brnu u Moravskoj odakle je i vlč. Venhuda.
  2. Vlč. Matija Pajić, župnik u Sarajevskom polju, urednik 1893. Glasnik tiskan u Sarajevu u tiskari „Spindler i Löschner“.
  3. P. Josip Celinšćak, prvi urednik isusovac u Travniku od siječnja 1894. do prosinca 1900. Glasnik tiskan u Zagrebu u tiskari „Antun Scholz“.
  4. P. Kamilo Zabeo, urednik u Travniku od siječnja 1901. do prosinca 1911. Prenio je uredništvo u Zagreb 1905. Glasnik tiskan u Zagrebu u tiskari „Antun Scholz“.
  5. P. Stjepan Babunović, urednik od siječnja 1912. do prosinca 1918. Od 1912. do 1914. Glasnik se tiska u Zagrebu u tiskari i litografiji „C. Albrecht“. Od 1915. do 1916. tiska se u Ljubljani – Tisak katoliške tiskarne. Nakon toga do kraja 1918. ponovno se tiska u tiskari i litografiji „C. Albrecht“ u Zagrebu.
  6. P. Josip Vrbanek, urednik od siječnja 1919. do studenoga 1921. Glasnik se tiska u Nadbiskupskoj tiskari u Zagrebu.
  7. O. Ante Alfirević, urednik od prosinca 1921. do rujna 1922. Za vrijeme uredništva p. A. Alfirevića Glasnik ima svoju vlastitu tiskaru sve do ukinuća 1946. godine.
  8. P. Josip Vrbanek, ponovno urednik od listopada 1922. do rujna 1926.
  9. P. Milan Pavelić, urednik od listopada od 1926. do siječnja 1930.
  10. P. Filip Mašić, urednik od veljače 1930. do rujna 1933.
  11. P. Andrija Glavaš, urednik od listopada 1933. do kolovoza 1937.
  12. P. Milan Pavelić, ponovno urednik od rujna 1937. do rujna 1938.
  13. P. Filip Mašić, ponovno urednik od listopada 1938. do prosinca 1940.
  14. P. Ivan Nikolić, urednik 50. jubilarnog godišta od siječnja 1941. do siječnja 1944.
  15. P. Petar Božić, urednik od veljače 1944. do travnja 1944.
  16. P. Stjepan Zec, urednik od svibnja 1944. do svibnja 1945.
  17. P. Srećko Dragičević, urednik sedmobroja – lipanj-prosinac 1945. Posljednji Glasnik koji je tiskan u Glasnikovoj tiskari koja je tijekom ljeta 1945. nasilno zatvorena i oduzeta.
  18. P. Franjo Šipušić, prvi urednik ponovno pokrenutog Glasnika od siječnja 1964. do listopada 1965. On je uredio i tri prethodna broja: listopad, studeni i prosinac, 1963. godine, ali oni ne ulaze u druga godišta Glasnika. Glasnik se tiska u tiskari „Plamen“ u Slavonskom Brodu.
  19. P. Srećko Cetinić, urednik od studenoga 1965. do rujna 1966. Glasnik se tiska u tiskari „Plamen“ u Slavonskom Brodu.
  20. P. Franjo Šipušić, ponovno urednik od listopada 1966. do rujna 1973. Glasnik se tiska u tiskari „Plamen“ u Slavonskom Brodu.
  21. P. Miro Jurić i P. Pero Bulat, urednici od listopada 1973. do listopada 1982. Glasnik se tiska u tiskari „Plamen“ u Slavonskom Brodu.
  22. P. Valentin Miklobušec, urednik od studenoga 1982. do prosinca 1996. Glasnik se tiska u tiskari „Plamen“ u Slavonskom Brodu, a zatim se ponovno počinje tiskati u Zagrebu od 1994 u tiskari „Kerschoffset“.
  23. P. Vatroslav Halambek, urednik od siječnja 1997. do kolovoza 2000. Glasnik se tiska u tiskari „Kerschoffset“.
  24. P. Franjo Pšeničnjak, urednik od rujna 2000. do rujna 2009. Glasnik se tiska u tiskari „Kerschoffset“, a od ožujka 2002 tiska se u tiskari „Targa“ u Zagrebu. Od siječnja 2004. tiska se u tiskari „Denona“ u Zagrebu.
  25. O. Mirko Nikolić, urednik od listopada 2009. do…

U 120-godišnjoj povijest Glasnik je imao 21 urednika. Ako računamo i četvoricu onih koji su bili dva navrata urednici: p. Josip Vrbanek, p. Milan Pavelić, p. Filip Mašić i p. Franjo Šipušić, onda ih je bilo 25.

Urednik